Impotencija - bolest civilizacije

Erektilna disfunkcija je bolest koja, od tzv. nesmrtnih bolesti, najvise utice na kvalitet zivota mnogih muskaraca i njihovih seksualnih partnera, narusavajuci individualnost i svijest o samom sebi.

Erektilna disfunkcija (u daljem tekstu ED) definise se kao nemogusnost postizanja i odrsavanja zadovoljavajuce erekcije dovoljno rigidnom da omoguci penetraciju i seksualno zadovoljstvo oba partnera. U ranije vrijeme umjesto termina erektilna disfunkcija upotrebljavao se termin impotencija. Inace, postoji nesto siri termin seksualne disfunkcije koji pored erektilne insuficijencije jos ukljucuje i preranu ejakulaciju, odlozenu ejakulaciju te retrogradnu (prema unutra) ejakulaciju.

Erektilna disfunkcija je bolest koja, od tzv. nesmrtnih bolesti, najvise utice na kvalitet zivota mnogih muskaraca i njihovih seksualnih partnera, narusavajuci individualnost i svijest o samom sebi. Predstavlja klasicnu bolest nase civilizacije s tim da ucestalost raste s godinama i dostize 50% u sedamdesetogodisnjaka. Smatra se da 30 miliona Amerikanaca pati od nekog stepena ED. Jos uvijek je epidemiologija bolesti nedovoljno proucena, pa se malo zna o pojavljivanju medju razlicitim rasama, etnickim skupinama kao i kod ljudi razlicitog ekonomskog statusa i kulturoloskih nivoa.

Slozenost seksualnog odgovora

Ljudski seksualni odgovor je slosen pa je njegov opis cesto puta pojednostavljen radi lakseg razumijevanja svakog pojedinog slucaja.

ED se prema nastanku dijeli na dva osnovna tipa - psihiski i organski.

Psihicki tip

Odgovor na psihicke uticaje vazan je za normalnu erektilnu funkciju i mose igrati bitnu ulogu u njenom poremecaju. Mehanizam psihickog poremecaja manifestuje se porastom tonusa simpatikusa i rezultira ostecenjem relaksacije glatke muskulature, sto dovodi do nedovoljne erekcije. Svaka prethodna slaba erekcija pojacava nervozu u ocekivanju buduce greske. Psihicki poremecaj ovog tipa je tzv. strah od narednog pokusaja? i vjerovatno je vodeci uzrok ED kod mladjih ljudi. Kod starijih ljudi psihicki uticaj je od sekundarnog znacaja u odnosu prema organskim uzrocima.

Organska disfunkcija

Nije proslo mnogo vremena od kada se vjerovalo da je gotovo svaka slaba erekcija uzrokovana psihickim poremecajima. Danas se smatra da je 85% slucajeva ED organskog porijekla. Organski poremecaji se dijele na:

* vaskularne,
* neurogene,
* endokrine,
* traumatske,
* jatrogene i
* u poseban skup onih kod dijabetesa.

Vaskularni uzroci dijele se na:

* arterijske,
* venske i
* kavernozne.

Kada je penis u opustenom stanju minimalna kolicina krvi odrzava potrebni metabolizam. Nakon seksualne stimulacije velika kolicina krvi dolazi kroz prosirene arteriole do sinusnih supljina u kavernoznom tijelu i uspostavlja novi ekvilibrij (pritisak pune erekcije iznosi oko 100 mm Hg). Uporedo sa stepenom arterijskog ostecenja raste i vrijeme potrebno za postizanje pune erekcije. Slabiji protok nije dovoljan za punjenje sinusnih supljina u kavernoznom tijelu pa je rezultat nedovoljna erekcija. Ako su sinusi nedovoljno ispunjeni krvlju, opet dolazi do pojacanog venskog brijega i losije erekcije ili ranije detumescencije (opustanje). Arterijska ED moze biti uzrokovana traumom ili urosenom greskom, ali najcesci uzrok je generaliziovana sistemska bolest (ateroskleroza i sl.).

Medjutim, u nemalom broju slucajeva osobe s tezim ostecenjem imaju zadovoljavajucu erekciju i obrnuto. Lijecenje arterijskih uzroka ED ako se radi o izolovanoj stenozi (suzenje) ili okluziji (zacepljenje) je hirursko, ali rezultati nisu zadovoljavajuci pa se sve cesce ugradjuju razne vrste penilnih proteza.

Venska ED danas se ne odvaja strogo od arterijske. U sustini se radi o pojacanom oticanju krvi iz kavernoznog tijela zbog nedovoljnog pritiska punjenja i samim tim nedovoljnog zatvaranja venula. Problem moze biti i u nedovoljnoj relaksaciji glatke muskulature kavernoznog tijela sto opet rezultira istim. Tretira se hirurski, a danas sve cesce se lijeci ljekovima.

Neurogeni uzroci

Na nivou spinalne mo?dine naj?e??i uzrok je povreda. Od ostalih uzroka mo?emo spomenuti spinu bifidu, tumore, diskus herniju, tabes dorzalis, multiplu sklerozu.

Na nivou mozga najcesci su Alzheimerova demencija, Parkinsonova bolest i tumori. U slucaju ostecenja perifernih zivaca najcesce je u pozadini neuropatija kod dijabeticara, alkoholicara i slucaju nekih hipovitaminoza.

Direktne povrede zivaca su obicno jatrogene (kasnije nastale) kod operacija u maloj zdjelici.

Hormonski uzroci

Na prvom mjestu je diabetes mellitus u slucaju kojeg je ED izradjena zbog djelovanja vaskularnih, neuroloskih i psihickih cinioca ili kombinacijom istih. Oko 25% mladjih i 75% starijih dijabeticara ima neki stupanj ED.

Od drugih uzroka mozemo spomenuti hipogonadizam (slabo razvijene spolne zlijezde) zbog tumora hipotalamusa ili hipofize, antiandrogena ili estrogena terapija, Adissonova bolest, Cushingov sindrom i sl.

I neki ljekovi mogu da uzrokuju ED. Na prvom mjestu su antihipertenzivi (periferni blokatori i beta- blokatori). Antidepresivi i hipnotici tako?e uti?u na kvalitet erekcije kao i zloupotreba i konzumiranje alkohola, nikotina i kanabisa.

Interdisciplinarni pristup rjesavanju problema

Dijagnoza se postavlja nakon detaljno uzete anamneze, ponekad i heteroanamneze (podatke daje bliska rodbina), fizickog pregleda, laboratorijskih pretraga te radioloskih pretraga (color doppler penilnih krvnih zila, kavernozografija, angiografija i sl.).

Vazan dijagnosticki postupak je i intrakavernozna injekcija lokalnog vazodilatatora, najcesce prostaglandina E1, nakon koje smo blice razrjesavanju dileme radi li se o psihogenom ili organskom problemu. U terapijskom smislu treba istaknuti vaznost psihoseksualne konsultacije koju su uveli Masters i Johnson sezdesetih godina, zatim upotrebu vakuum aparata i hirursku terapiju od koje je danas najzastupljenija ugradnja raznih vrsta penilnih proteza.

Medikamentozna terapija (lijecenje uz pomoc ljekova) moze biti oralna, cili intrauretralna. Rasirena je upotreba intravenozna injekcije, danas najcesce prostaglandina E1, koja daje dobre rezultate bez znacajnih komplikacija. Ipak, postoji problem samodavanja pa se preparat pokusava dati transuretralno (kroz mokracnu cijev) jednom vrstom mikroklizme. Od oralnih ljekova danas najpoznatiji i najvice u upotrebi je sildenafil koji prilicno specificno djeluje na kavernozno tijelo, ali ne bez sistemskog uticaja. Potreban je oprez kod srcanih bolesnika, hipotonicara (niski krvni pritisak) i osoba koje uzimaju antihipertenzive.

Od ostalih ljekova upotrebljavaju se ljekovi iz grupe alfa 2 antagonista kao cto su Yohimbine, phentolamin, agonisti serotonina, antagonisti opijata. Testosteron se daje samo kod dokazanog deficita jer postoji rizik od nastanka hiperplazije i karcinoma prostate.

Uopcteno mozemo reci da je danas problem erektilne disfunkcije sve manje tabu tema i sve vise ljudi dolazi kod doktora i otvoreno iznosi svoje tegobe. Pristup u rjesavanju ovog vrlo neugodnog problema je interdisciplinaran, sto znaci da je u dijagnostickom i terapijskom smislu potrebno ukljuciti vise strucnjaka razlicitih specijalnosti: urologa, psihijatra, endokrinologa, angiologa, radiologa i druge.

Uz napore medicinske struke, treba naglasiti kako poboljsanje socijalnog statusa kao i uspjesno rjesavanje zivotnih teskoca pozitivno utice na lijecenje erektilne disfunkcije.

Sex i zdravlje/ Edukacija

Ninfomanija

Definicija

Nimfomanija je laicki izraz za zenu ciji je seksualni nagon ili seksualna aktivnost subjektivno ocijenjen kao pretjerano intenzivan. Rijec nimfomanija grckog je porijekla i znaci "djevojacko ludilo". Ovaj izraz nije "naucno" znacajan jer ne postoje specificni kriterijumi kojima bi se definisalo kolika se seksualna zelja ili aktivnost smatra prevelikom.

Klinicke konotacije

Klinicka stanja koja ukljucuju koncept visoke seksualne zelje i/ ili aktivnosti su: hiperseksualnost i seksualna zavisnost ili kompulzivnost. Sredisnje obiljezje ovih stanja jeste potreba za seksualnom aktivnoscu koja cesto utice na druga podrucja svakodnevnog funkcionisanja i ne moze se zadovoljiti; seks nije lican dozivljaj, nema emocionalne intimnosti i usprkos cestim orgazmima, seksualna aktivnost ocigledno nije zadovoljavajuca.

Rijec "nifomanija" koristi se u uvrjedljivom i omalovazavajucem smislu, gotovo iskljucivo za osobe zenskog pola. Mnogim muskarcima je pojam zene koja ima vesi seksualni nagon od njih "prijeteci", pa koriste ovu "etiketu" kako bi sacuvali svoj ego. Isto tako, muckarci koji pate od seksualnih disfunkcija znaju da optuze svoje partnerike da su "preseksualne" - sve kako bi sakrili svoj vlastiti strah ili osjecaj manje vrijednosti. Isto tako i neke zene koje se zale na ucestalu seksualnu zelju njihovog partnera, znaju da ga optuze da ima prejak seksualni nagon.

Razlika je u dvostrukim standardima koji postoje u nasem drustvu, gdje se muskarac s "pretjeranim" seksualnim nagonom i mnogo partnerki naziva "pastuvom" i uziva veliki ugled, dok se takva zena naziva nimfomankom sto obicno ima negativne konotacije.

Zakljucak

Stvarno postojanje nimfomanije kako se ona sad definise (pretjerana zenina seksualna zelja ili aktivnost) je diskutabilno, narocito ako imamo na umu da dosadasnja naucna literatura nije opisala nijedan slucaj nezasitog libida.

Upotrebu ovog izraza podsticu pornografski materijali u kojima se zene gotovo uvijek prikazuju kao nezasite u seksu.

Sex i zdravlje/ Edukacija

Sta je seksualna orijentacija?

Seksualna orijentacija je jedna od cetiri komponente seksualnosti i odlikuje se stalnom emocionalnom i seksualnom privlacnoscu prema osobi odredjenog pola.

Ostale tri komponente seksualnosti su bioloski pol, rodni identitet - psiholoski osjecaj biti musko ili zensko i socijalna rodna uloga - slijed kulturnih normi zenskog i muskog ponasanja.

Seksualna orijentacija pojedinca - bila ona biseksualna, homoseksualna ili heteroseksualna - je sustinski dio njegovog zdravlja i licnosti. Tri seksualne orijentacije su opste prepoznate:

* homoseksualna - seksualna i emotivna privlacnost prema osobama istog pola;
* heteroseksualna - seksualna i emotivna privlacnost prema osobama suprotnog pola;
* biseksualna - seksualna i emotivna privlacnost prema osobama oba pola.

Seksualna orijentacija se razlikuje od seksualnog ponasanja zato sto se odnosi na osjecanja i koncept o sebi?. Neki ljudi pokazuju svoju seksualnu orijentaciju u svom ponasanju, a neki ne.

Sta je uzrok formiranja seksualne orijentacije?

Kako se razvija odredjena seksualna orijentacija u pojedincu naucnici jos uvijek nijesu uspjeli da razrijese. Razne teorije su predlagle razlicite izvore za seksualnu orjetnaciju, ukljucujuci geneticke ili urodjene, hormonalne faktore ili zivotna iskustva za vrijeme ranog djetinjstva. Medjutim, mnogi naucnici dijele misljenje da se seksualna orijentacija kod vecine ljudi oblikuje u ranim godinama kroz slozene interakcije bioloskih, psiholoskih i socijalnih faktora.

Da li je seksualna orijentacija izbor?

Ne. Seksualna orijentacija se kod vecine ljudi formira u ranoj adolescenciji bez ikakvog prethodnog seksualnog iskustva. Mnogi ljudi prijavljuju da su veoma naporno radili na promjeni orijentacije iz homoseksualne u heteroseksualnu bez ikakvog uspjeha. Psiholozi smatraju da seksualna orijentacija nije stvar svjesnog izbora koja moze biti dobrovoljno promjenjena.

Da li terapija moze promeniti seksualnu orijentaciju?

Ne. Cak i obzirom da homoseksualna orijentacija nije mentalna bolest i da ne postoji ni jedan naucni razlog da se izvrsi pokusaj promjene lezbejke ili gay muckarca u heteroseksualnu orijentaciju, neke osobe mogu traziti da promjene sopstvenu orijentaciju ili orijentaciju neke druge osobe (na primjer, roditelji traze terapiju za svoje dijete). Godine 1990. Americka psiholoska asocijacija (American Psychological Association) potvrdila je da naucni dokazi ne pokazuju da ta terapija djeluje i da moze naciniti vise stete nego uciniti dobro. Promjena necije seksualne orijentacije nije jednostavni problem promjene necijeg seksualnog ponasanja. To bi zahtevalo promenu emocionalnih i seksualnih osjecaja osobe i ponovno izgradjivanje necijeg koncepta o sebi i socijalnog identiteta.

Izvor sexedukacija.cg.yu

Sex i zdravlje/ Edukacija

Biserne papule penisa

Definicija
Bijelo-žučkaste sitne promjene poput prištića na glaviću penisa čest su uzrok zabrinutosti kod muškaraca. Obično se radi o bezazlenoj promjeni kože koja se naziva biserne papule penisa.
Tipično su smještene na "kruni", rubu cijelog glavića penisa, raspoređene u nekoliko redova.
Biserne papule penisa smatraju se normalnom varijantom izgleda kože glavića i nemaju zločudni potencijal. Češće se uočavaju kod neobrezanih muškaraca; međutim, mehanizam njihova razvoja je nepoznat. Trećina muskaraca je bar jednom tijekom života bila zabrinuta zbog papula, a kod četvrtine su uzrokovale posramljenost.

Uzrok
Osim opažanja da se češće javljaju kod neobrezanih muškaraca, o nastanku papula se ne zna mnogo. Ne nastaju niti se prenose seksualnim kontaktom. Nisu povezane s higijenskim navikama.

Učestalost
Biserne papule penisa nalaze se kod velikog broja muškaraca. Postoci variraju u različitim studijama; 22-44% neobrezanih te 7-12% obrezanih muškaraca. Nije uočeno češće javljanje papula u određenim geografskim područjima.

Dob
Ovaj se nalaz obično uočava kod muškaraca u drugom i trećem desetljeću života s postupnim smanjenjem učestalosti tijekom starenja.

Izgled promjena
Biserne papule penisa javljaju se na glaviću penisa, kružno uokolo njegova ruba, u nekoliko redova. Mogu biti boje kože, bijele, žučkaste, biserne. Površina im je glatka, uzdignuta od okolne kože, kupolasta ili u obliku niti. Rijetko se papule nalaze na cijelom glaviću.
Promjene su obično bez ikakvih simptoma i nalaze se na penisu cijeli život. Tijekom života postaju manje upadljive. Većina muškaraca ima manji broj papula manjih od 1 mm, desetina ima nekoliko redova papula manjih od 1mm kružno oko glavića; rijetko su veće od 1 mm i prelaze izvan krune glavića. Vlasnici papula ih obično opisuju kao "prištići", "akne", "bijelkaste promjene".

Utjecaj na seksualni život
Nerijetko muškarci zbog "prištića" na penisu izbjegavaju seksualne kontakte osjećajući se posramljeno i neprivlačno. Papule negativno djeluju na samopouzdanje muškarca i znaju biti povod za depresivne osjećaje. Tipično se muškarci suzdržavaju od spolnih odnosa zbog vlastitog subjektivnog dojma o neprivlačnom penisu, a ne zato jer su zbog toga ikad bili odbijeni.
S obzirom na ogroman broj muškaraca s papulama na penisu ljudska bi vrsta odavno izumrla da je to takav problem. Radi se o normalnoj varijanti građe kože penisa.

Dijagnoza
Kad muškarci uoče "prištiće" na penisu obično zatraže savjet liječnika opće prakse, dermatologa i/ili urologa. Najčešće postoji zabrinutost zbog sumnje da se radi o spolno prenosivoj bolesti ili zbog estetskih razloga.
Obično samim pregledom liječnik moze isključiti mogućnost bolesti kao što su kondilomi (condiloma acuminatum) ili molluscum contagiosum.
Iako nalikuju kondilomima, analizom tkiva nisu pronađene karakteristične promjene za kondilome niti je istraživanjima dokazana prisutnost humanog papilloma virusa (HPV) u bisernim papulama penisa. Dijagnostičkim je postupkom potrebno isključiti prisutnost ektopičnih lojnih žlijezda.
Može se uraditi biopsija (uzimanje uzorka tkiva) kako bi se potvrdila dijagnoza. Histo-patološkom analizom promjena u koži se uočava različit broj proširenih krvnih žila tanke stijenke, umnožavanje stanica fibroblasta i vezivnog tkiva.

Liječenje
Biserne papule ne uzrokuju simptome i ne zahtijevaju liječenje. Ako postoje simptomi tipa boli, svrbeža, crvenila itd. ne radi se o bisernim papulama već o bolesti za koju treba potražiti liječničku pomoć.
Neki pacijenti ipak zahtijevaju odstranjenje papula radi ublažavanja zabrinutosti ili iz estetskih razloga. Savjetovanjem s dermatologom i plastičnim kirurgom dobijaju se informacije o dostupnim metodama liječenja.

Odstranjenje papula uspješno se obavlja uporabom karbon-dioksid lasera, elektroterapijom, kiretažom (struganjem) i plastično-kirurškim zahvatom odstranjenja papula. Rezultati postignuti krioterapijom (smrzavanjem) nisu uvijek zadovoljavajući. Lokalna primjena podofilina uglavnom je neučinkovita. Nikakvi lijekovi niti kreme nisu se pokazali učinkoviti.
Samostalno struganje papula obično je bolno, može uzrokovati infekciju i papule se obično ponovo pojave nakon tjedan-dva.

Kako pravilno koristiti kondom

Kratko uputstvo kako pravilno koristiti kondom

1) Kondom potisnite na jedan kraj
vrecice i pazljivo otvorite pakovanje
na drugom kraju. Rubovi vrecice ili nokti
mogu napraviti mikroskopska ostecenja
koja smanjuju efikasnost zastite. Pakovanje
nikada ne otvarajte zubima.

2) Povucite kozu sa vrha penisa i na
ukrucen polni organ, intimno
prislonite kondom drzeci ga
palcem i kaziprstom za sam vrh.
Vazno je da ne ostane vazduha.

3) Navucite kondom do korena
penisa (namotaj je sa spoljne strane) i
poravnajte neravnine.
Pazite na nokte.

4) Na kraju odnosa, pri vadjenju
penisa iz vagine kondom
pridrzite palcem i kaziprstom da
ne bi spao. Ucinite to dok je penis jos u
erekciji.

5) Kondom bacite u WC solju!

Sex i zdravlje/ Edukacija