Impotencija - bolest civilizacije

Erektilna disfunkcija je bolest koja, od tzv. nesmrtnih bolesti, najvise utice na kvalitet zivota mnogih muskaraca i njihovih seksualnih partnera, narusavajuci individualnost i svijest o samom sebi.

Erektilna disfunkcija (u daljem tekstu ED) definise se kao nemogusnost postizanja i odrsavanja zadovoljavajuce erekcije dovoljno rigidnom da omoguci penetraciju i seksualno zadovoljstvo oba partnera. U ranije vrijeme umjesto termina erektilna disfunkcija upotrebljavao se termin impotencija. Inace, postoji nesto siri termin seksualne disfunkcije koji pored erektilne insuficijencije jos ukljucuje i preranu ejakulaciju, odlozenu ejakulaciju te retrogradnu (prema unutra) ejakulaciju.

Erektilna disfunkcija je bolest koja, od tzv. nesmrtnih bolesti, najvise utice na kvalitet zivota mnogih muskaraca i njihovih seksualnih partnera, narusavajuci individualnost i svijest o samom sebi. Predstavlja klasicnu bolest nase civilizacije s tim da ucestalost raste s godinama i dostize 50% u sedamdesetogodisnjaka. Smatra se da 30 miliona Amerikanaca pati od nekog stepena ED. Jos uvijek je epidemiologija bolesti nedovoljno proucena, pa se malo zna o pojavljivanju medju razlicitim rasama, etnickim skupinama kao i kod ljudi razlicitog ekonomskog statusa i kulturoloskih nivoa.

Slozenost seksualnog odgovora

Ljudski seksualni odgovor je slosen pa je njegov opis cesto puta pojednostavljen radi lakseg razumijevanja svakog pojedinog slucaja.

ED se prema nastanku dijeli na dva osnovna tipa - psihiski i organski.

Psihicki tip

Odgovor na psihicke uticaje vazan je za normalnu erektilnu funkciju i mose igrati bitnu ulogu u njenom poremecaju. Mehanizam psihickog poremecaja manifestuje se porastom tonusa simpatikusa i rezultira ostecenjem relaksacije glatke muskulature, sto dovodi do nedovoljne erekcije. Svaka prethodna slaba erekcija pojacava nervozu u ocekivanju buduce greske. Psihicki poremecaj ovog tipa je tzv. strah od narednog pokusaja? i vjerovatno je vodeci uzrok ED kod mladjih ljudi. Kod starijih ljudi psihicki uticaj je od sekundarnog znacaja u odnosu prema organskim uzrocima.

Organska disfunkcija

Nije proslo mnogo vremena od kada se vjerovalo da je gotovo svaka slaba erekcija uzrokovana psihickim poremecajima. Danas se smatra da je 85% slucajeva ED organskog porijekla. Organski poremecaji se dijele na:

* vaskularne,
* neurogene,
* endokrine,
* traumatske,
* jatrogene i
* u poseban skup onih kod dijabetesa.

Vaskularni uzroci dijele se na:

* arterijske,
* venske i
* kavernozne.

Kada je penis u opustenom stanju minimalna kolicina krvi odrzava potrebni metabolizam. Nakon seksualne stimulacije velika kolicina krvi dolazi kroz prosirene arteriole do sinusnih supljina u kavernoznom tijelu i uspostavlja novi ekvilibrij (pritisak pune erekcije iznosi oko 100 mm Hg). Uporedo sa stepenom arterijskog ostecenja raste i vrijeme potrebno za postizanje pune erekcije. Slabiji protok nije dovoljan za punjenje sinusnih supljina u kavernoznom tijelu pa je rezultat nedovoljna erekcija. Ako su sinusi nedovoljno ispunjeni krvlju, opet dolazi do pojacanog venskog brijega i losije erekcije ili ranije detumescencije (opustanje). Arterijska ED moze biti uzrokovana traumom ili urosenom greskom, ali najcesci uzrok je generaliziovana sistemska bolest (ateroskleroza i sl.).

Medjutim, u nemalom broju slucajeva osobe s tezim ostecenjem imaju zadovoljavajucu erekciju i obrnuto. Lijecenje arterijskih uzroka ED ako se radi o izolovanoj stenozi (suzenje) ili okluziji (zacepljenje) je hirursko, ali rezultati nisu zadovoljavajuci pa se sve cesce ugradjuju razne vrste penilnih proteza.

Venska ED danas se ne odvaja strogo od arterijske. U sustini se radi o pojacanom oticanju krvi iz kavernoznog tijela zbog nedovoljnog pritiska punjenja i samim tim nedovoljnog zatvaranja venula. Problem moze biti i u nedovoljnoj relaksaciji glatke muskulature kavernoznog tijela sto opet rezultira istim. Tretira se hirurski, a danas sve cesce se lijeci ljekovima.

Neurogeni uzroci

Na nivou spinalne mo?dine naj?e??i uzrok je povreda. Od ostalih uzroka mo?emo spomenuti spinu bifidu, tumore, diskus herniju, tabes dorzalis, multiplu sklerozu.

Na nivou mozga najcesci su Alzheimerova demencija, Parkinsonova bolest i tumori. U slucaju ostecenja perifernih zivaca najcesce je u pozadini neuropatija kod dijabeticara, alkoholicara i slucaju nekih hipovitaminoza.

Direktne povrede zivaca su obicno jatrogene (kasnije nastale) kod operacija u maloj zdjelici.

Hormonski uzroci

Na prvom mjestu je diabetes mellitus u slucaju kojeg je ED izradjena zbog djelovanja vaskularnih, neuroloskih i psihickih cinioca ili kombinacijom istih. Oko 25% mladjih i 75% starijih dijabeticara ima neki stupanj ED.

Od drugih uzroka mozemo spomenuti hipogonadizam (slabo razvijene spolne zlijezde) zbog tumora hipotalamusa ili hipofize, antiandrogena ili estrogena terapija, Adissonova bolest, Cushingov sindrom i sl.

I neki ljekovi mogu da uzrokuju ED. Na prvom mjestu su antihipertenzivi (periferni blokatori i beta- blokatori). Antidepresivi i hipnotici tako?e uti?u na kvalitet erekcije kao i zloupotreba i konzumiranje alkohola, nikotina i kanabisa.

Interdisciplinarni pristup rjesavanju problema

Dijagnoza se postavlja nakon detaljno uzete anamneze, ponekad i heteroanamneze (podatke daje bliska rodbina), fizickog pregleda, laboratorijskih pretraga te radioloskih pretraga (color doppler penilnih krvnih zila, kavernozografija, angiografija i sl.).

Vazan dijagnosticki postupak je i intrakavernozna injekcija lokalnog vazodilatatora, najcesce prostaglandina E1, nakon koje smo blice razrjesavanju dileme radi li se o psihogenom ili organskom problemu. U terapijskom smislu treba istaknuti vaznost psihoseksualne konsultacije koju su uveli Masters i Johnson sezdesetih godina, zatim upotrebu vakuum aparata i hirursku terapiju od koje je danas najzastupljenija ugradnja raznih vrsta penilnih proteza.

Medikamentozna terapija (lijecenje uz pomoc ljekova) moze biti oralna, cili intrauretralna. Rasirena je upotreba intravenozna injekcije, danas najcesce prostaglandina E1, koja daje dobre rezultate bez znacajnih komplikacija. Ipak, postoji problem samodavanja pa se preparat pokusava dati transuretralno (kroz mokracnu cijev) jednom vrstom mikroklizme. Od oralnih ljekova danas najpoznatiji i najvice u upotrebi je sildenafil koji prilicno specificno djeluje na kavernozno tijelo, ali ne bez sistemskog uticaja. Potreban je oprez kod srcanih bolesnika, hipotonicara (niski krvni pritisak) i osoba koje uzimaju antihipertenzive.

Od ostalih ljekova upotrebljavaju se ljekovi iz grupe alfa 2 antagonista kao cto su Yohimbine, phentolamin, agonisti serotonina, antagonisti opijata. Testosteron se daje samo kod dokazanog deficita jer postoji rizik od nastanka hiperplazije i karcinoma prostate.

Uopcteno mozemo reci da je danas problem erektilne disfunkcije sve manje tabu tema i sve vise ljudi dolazi kod doktora i otvoreno iznosi svoje tegobe. Pristup u rjesavanju ovog vrlo neugodnog problema je interdisciplinaran, sto znaci da je u dijagnostickom i terapijskom smislu potrebno ukljuciti vise strucnjaka razlicitih specijalnosti: urologa, psihijatra, endokrinologa, angiologa, radiologa i druge.

Uz napore medicinske struke, treba naglasiti kako poboljsanje socijalnog statusa kao i uspjesno rjesavanje zivotnih teskoca pozitivno utice na lijecenje erektilne disfunkcije.

Sex i zdravlje/ Edukacija